O nama

Udruga Lukjernica osnovana je 2003. godine na inicijativu roditelja osoba sa mentalnim oboljenjima i uz pomoć dr. Nade John, ravnateljice odijela psihijatrije OB Dubrovnik i doc.dr.sc. Slađane Štrkalj Ivezić, ravnateljice dnevne bolnice Vrapče, u cilju ostvarivanja zakonskih prava psihijatrijskih pacijenata na psihosocijalnu rehabilitaciju, edukaciju i radno-okupacijske programe. Također, Udruga je bila platforma koja je okupljala roditelje oboljelih radi međusobne podrške i razmjene znanja i iskustava. Kroz svoj daljnji rad Udruga je proširila svoju djelatnost i na rad sa oboljelima radi bolje socijalizacije i integracije u društvo. Aktivnosti udruge su edukacija, kreativne radionice likovnog i verbalnog izražavanja, grupna terapija i podrška oboljelima, radi bržeg oporavka, duže remisije, demarginalizacije i kvalitete inkluzije pacijenata i obitelji u zajednici. Uloga Udruge je i stalno informiranje javnosti o mentalnim oboljenjima radi većeg senzibiliteta prema oboljelima i smanjivanja stigme.

Mentalni poremećaji su jedan od glavnih razloga pobolijevanja i predstavljaju ogroman zdravstveni problem za svaku zajednicu što poziva na ozbiljan i kontinuiran angažman svih profesionalnih skupina te podizanje svijesti javnosti. Prihvaćanje bolesti i pravovremeno liječenje uz podršku obitelji i šire zajednice daje dobre rezultate i mogućnost oboljelima da budu funkcionalni članovi društva.

Udruga Lukjernica trenutno broji više od trideset korisnika i članova njihovih obitelji, a vrlo često dobivamo upite za uvođenje u rad i novih članova. Usluge i aktivnosti koje Udruga trenutno provodi su: grupa međusobne podrške za roditelje, grupa psihološke podrške za korisnike, individualno savjetovanje, edukacije i kreativne radionice. Također, Udruga javnim djelovanjem i istupanjem konstantno radi na osvješćivanju javnosti radi smanjivanja stigme kod mentalnih oboljenja.

Naši projekti ujedinjavaju sve segmente lokalne zajednice (obitelji, institucije, udruge, stručne suradnike) u svrhu psihosocijalne pomoći oboljelima i poboljšanje kvalitete života osoba unutar obiteljskog okruženja. Cilj je pojačati aktivno sudjelovanje oboljelih u vlastitom liječenju, poboljšati njihovu komunikaciju s liječnicima i obiteljima, smanjiti broj relapsa pa time i rehospitalizacije, poboljšati socijalno i obiteljsko funkcioniranje te osnažiti i educirati članove obitelji, a sve u svrhu prevencije institucionalizacije.