VANESA LJAHNICKY predstavila knjigu u udruzi Lukjernica gdje piše o svojim psihičkim smetnjama i uspješnom oporavku

 

„Imam psihozu, pa što?“ naziv je okruglog stola koji se održao juče u prostoru Udruge Lukjernica, koja je i organizator ovog događaja. Naziv dolazi iz naslova istoimene knjige koju je na okruglom stolu predstavila sama autorica Vanesa Ljahnicky.

Sve prisutne pozdravila je predsjednica udruge Jadranka Vlatko, koja je dala i uvod u ovo zanimljivo izlaganje. Poseban naglasak stavila je na pitanje stigme o kojoj se tako često govori i piše, ali je i dalje u velikoj mjeri prisutna kad se govori o psihičkim smetnjama i bolestima, što dodatno otežava položaj oboljelih u društvu. Gospođa Vlatko je i sama majka oboljele osobe, pa je ovom prilikom istaknula ulogu i važnost zajednice u oporavku, a osobito podršku obitelji koja je neophodna.

Stručna suradnica udruge Mira Šejtanić bila je moderator ovog događanja i sa zanimljivim pitanjima i komentarima vodila nas je kroz predstavljanje knjige s koje se prešlo u razgovor i interakciju s publikom.

Autorica Vanesa Ljahnicky profesorica je hrvatskog jezika i književnosti i od tuda dolazi njen interes za pisanje. Iako ovo nije njena prva knjiga, prva je u nizu knjiga o psihozi. Knjiga je njen put kroz vlastitu bolest i oporavak, jedan način uvida u sebe od djetinjstva, kompliciranih obiteljskih odnosa, osuda i nerazumjevanja okoline, traženja i sastavljanja sebe i prihvaćanja bolesti i svega što ona nosi. Ovdje autorica stavlja snažan naglasak na prihvaćanje bolesti i adekvatno liječenje kao važan faktor u ukupnom oporavku. Drugim važnim korakom smatra podršku obitelji i okoline. U ovom dijelu izlaganja autorica nam govori o vlastitim lošim iskustvima i nerazumjevanju i šikaniranju iz poslovnog okruženja, što je s vremenom dovelo do otuđivanja od okoline.

Takvi događaji, kojih na žalost još ima previše, dovode nas do zaključka da je stigma još uvijek u velikoj mjeri prisutna, te je kroz ovakva izlaganja i razne kampanje potrebno educirati javnost o psihičkim oboljenjima. Psihičke bolesti i smetnje su kao i sve druge bolesti. Njih nitko ne bira i one nisu pitanje hira, one se mogu dogoditi svakomu od nas ili naših bližnjih. Zato trebamo biti podrška i gledati oboljele kao cjelovite osobe, ljude sa svojim vrlinama i manama, a ne kao dijagnoze.

Add a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *