Panel diskusija – Inkluzija vs stigma
Udruga Lukjernica održala je u četvrtak 23. svibnja 2024., u amfiteatru Sveučilišta Dubrovnik panel diskusiju o izazovima mentalnog zdravlja pod nazivom Inkluzija vs stigma. U prvom dijelu otvorenog dijaloga gosti panelisti bili su dr Marijana Batković Šošo specijalist psihijatrije u OB Dubrovnik, Anja Marković voditeljica volonterske udruge Bonsai i apsolventica Gestalt psihoterapije, Marko Grgurević dugogodišnji volonter udruge Lukjernica, socijalni radnik, Gestalt psihoterapeut i ravnatelj dubrovačkog Crvenog križa te Maro Marušić novinar i kolumnist Dubrovačkog Dnevnika. Moderatorica je bila pedagoginja u O.Š. Lapad i stručna suradnica, volonterka u udruzi Lukjernica.
Zašto uopće stigma i inkluzija? Stigmatiziranje psihičkih bolesnika u prvom redu im otežava mogućnost da potraže pomoć. Pozvani psihoterapeuti imali su donekle različita mišljenja o stigmi njihovih klijenata, Marko Grgurević rekao je da su kod njega na terapiji ljudi s lakšim diagnozama pa stoga stigmu ne osjećaju, a Anja Marković je izjavila da se kod nekih njenih klijenata javlja opetovano razmišljanje o negativnim riječima koje su im upućene pa ih se stigma ipak dotiče. Međutim, Mira Šejtanić navodi kako u udruzi Lukjernica osobe s psihosocijalnim poteškoćama puno više traže individualni rad nego grupu podrške, radionice ili grupne terapije koje udruga nudi jer ne žele da ljudi znaju da su potražili pomoć. Kao dobar primjer protiv stigme u medijima Maro Marušić naveo je kampanju koju je pokrenuo Aleksandar Stanković sa svojom knjigom Depra, a rekao je i kako mediji dosta govore o mentalnom zdravlju.
Znakovito utješan i ohrabrujuć bio je komentar mlađe osobe iz publike koja je rekla da njeni vršnjaci jedni drugima bez problema i otvoreno pričaju o problemima za razliku od svojih roditelja koji su više rezervirani po tom pitanju. U daljnjoj raspravi zaključeno je da je u zadnjih nekoliko godina ipak postignut napredak.
Dr. Marijana Batković pričala je o planu oporavka koji je dio finskog i norveškog modela psihijatrije u zajednici, a naglasila je kako na stranicama Svjetske zdravstvene organizacije postoji Quality rights trening kojem svatko može pristupiti kako bi si približio ljudska prava, u ovom slučaju prava osoba s psihosocijalnim poteškoćama. Na napomenu Marka Grgurevića potaknuta je rasprava o važnosti podrške obitelji i prijatelja, a Anja Marković naglasila je kako je volontiranje jako dobro za osobe s psihosocijalnim problemima, bilo da su korisnici ili i sami pružaju uslugu volontiranja.
Da nije sve samo mrtvo slovo na papiru ili gledanje na uzore iz uređene sjeverne Europe pokazali su nam svojim primjerom gosti iz Blata. Dom za odrasle osobe Blato jedina je ustanova takvog tipa u našoj županiji. Od 2014. godine imaju praksu inkluzivnog stanovanja, gdje u dvije stambene jedinice, izdvojene od Doma, živi pet osoba s psihosocijalnim problemima uz nadzor svojih asistenata, njegovatelja. Došli su s otoka Korčule kako bi, svojim primjerom dobre prakse, pokazali nama u Gradu da se može učiniti veliki korak naprijed u deinstitucionalizaciji i omogućiti kvalitetan i podržan život osobama s mentalnim oboljenjima. Ravnateljica Nikolina Maleš, soc radnica Marina Protić, voditeljica organiziranog stanovanja Josipa Marinović i asistentica, njegovateljica Fanika Ferić rado su podijelile svoja iskustva o počecima života u izdvojenim stambenim jedinicama. Velika su im podrška općina Blato i Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koji snose gotovo sve troškove organiziranog stanovanja. Naveli su i kako su mještani Blata vrlo susretljivi, pomažu i Domu i stanovnicima inkluzivnog stanovanja, a stigma tamo uopće nema. Korisnice Ana Vidaković I Rozita Granić iznijele su svoje iskustvo kroz dvije tople ljudske price o sreći i zadovoljstvu što mogu, nakon godina života u institucijama, živjeti samostalno, brinuti se o sebi, a uz to su podržane od strane svojih asistentica, ali i članova obitelji. Većina gošći iz Blata, kako je navela Nikolina Maleš, ujedno su i volonterke i pokazale su kako razumiju volonterski rad i entuzijazam u udruzi Lukjernica.
Udruga je i ovom tribinom htjela pokazati da ima želje iI volje, ali nema ljudstva i kapaciteta da ostvari planove. Trebaju nam zajedničke snage Grada, Županije i Ministarstva. Gosti iz Blata više puta su rekli “Nije lako, ali može se!” Bilo bi lijepo dovesti doma naše sugrađane iz udaljene Kotoribe i drugih ustanova, a znamo da u Gradu i okolici ima još ljudi kojima bi inkluzivno stanovanje poboljšalo kvalitetu života. Ovom prilikom želimo zahvaliti svim sudionicima otvorenog dijaloga i svim našim dragim posjetiteljima. Hvala Sveučilištu u Dubrovniku, na ljubazno ustupljenom prostoru, Gradu i Županiji na sponzorstvu. Posebno hvala Domu za odrasle osobe Blato i članovima Lukjernice koji su bili pozadinska podrška.
